Ciljnom higijenom povećavate zaštitu od štetnih mikroba, istodobno zadržavajući izloženost korisnim mikrobima koji su nam potrebni za izgradnju zdravog mikrobioma u crijevima, dišnim putovima i ustima te na koži, a koji smanjuje rizik pojave alergija i drugih vrsta bolesti. 

Važnost ciljne higijene jest usmjerenost na prekidanje epidemiološkog lanca.  To se značajno razlikuje od tradicionalnog mišljenja da higijena znači uklanjanje prljavštine, gdje se uglavnom nalaze štetni mikrobi. Izvor štetnih mikroba u stvarnosti su uglavnom drugi ljudi, kontaminirana hrana i voda te domaće životinje.

Prekidanje epidemiološkog lanca radi sprječavanja širenja štetnih mikroba

Štetni mikrobi dospijevaju u dom uglavnom putem ljudi ili kućnih ljubimaca i putem kontaminirane hrane ili vode. Oni su stalno prisutni te ih šire prijenosnici kao što su ruke, toaleti, odjeća itd. Tim se mikrobima možemo zaraziti primjerice dodirivanjem zaražene površine, a zatim dodirivanjem usta, nosa ili očiju, ili unosom hrane kontaminirane prilikom pripreme kontaminiranim rukama. To je poznato kao „epidemiološki lanac.“ Sve karike u lancu moraju biti prisutne kako bi se infekcija mogla širiti. Stoga, prekinemo li jednu kariku u lancu, sprječavamo širenje infekcije.

Higijenskim navikama u domu sprječavamo neprestano širenje štetnih mikroba prekidanjem epidemiološkog lanca.

Poznato je da neki sojevi mikroba mogu biti štetni (primjerice određene crijevne bakterije) koji se mogu razvijati i razmnožavati te trajno nakupljati na mjestima stajaće vode poput odvoda bazena / kada / tuš‑kada, ispod ruba za ispiranje WC školjke i u mokrim krpama i spužvama za čišćenje. U pravilu nisu štetni, ali mogu predstavljati rizik za osobe s oslabljenim imunitetom na infekciju.

Kada trebate prakticirati ciljnu higijenu?

Ciljna higijena podrazumijeva usmjeravanje higijenskih praksi u trenucima velike vjerojatnosti širenja štetnih mikroba iz spomenutih izvora. Ti trenuci uključuju kada:

1. rukujete hranom;
2. jedete prstima;
3. idete na toalet ili mijenjate dječje pelene;
4. kašljete, kišete i ispuhujete nos;
5. rukujete i perete prljavu odjeću i kućno rublje;
6. dodirujete površine koje drugi često dodiruju;
7. brinete se o domaćim životinjama;
8. rukujete i bacate smeće;
9. skrbite o bolesnom članu obitelji.

U tih devet trenutaka higijenske mjere poput pranja ruku, čišćenja površina itd. morate usmjeriti na kritične površine (kritična kontrolna mjesta) na kojima će se štetni mikrobi najvjerojatnije širiti.  U svih tih devet rizičnih trenutaka ruke se smatraju kritičnim kontrolnim mjestima, ali su u mnogim slučajevima ključna kontrolna mjesta i površine koje dolaze u dodir s hranom i krpe za čišćenje. Štetni se mikrobi mogu širiti odjećom i kućnim rubljem te u kupaonicama, tuševima i umivaonicima, a katkad i na podovima i namještaju.

No važno je znati da iako održavanje doma čistim svakodnevnim ili tjednim redovitim čišćenjem može pridonijeti sprječavanju širenja infekcije, njegov je doprinos relativno mali u usporedbi s higijenskim navikama koje se provode u ključnim rizičnim trenucima, kako bismo se zaštitili od izloženosti štetnim mikrobima.

Kako prekinuti epidemiološki lanac

Cilj higijenskih navika je smanjiti broj štetnih mikroba na rukama, površinama i tkaninama na razinu koja nije štetna za zdravlje. To se može postići:

1. Uklanjanjem mikroba s površina upotrebom proizvoda za čišćenje (primjerice deterdženata ili sapuna) i pribora za čišćenje s vodom. Ispiranjem čistom tekućim vodom ključni je korak u ovom postupku.
2. Inaktivacijom mikroba na površinama in situ upotrebom proizvoda / provođenjem postupaka, odnosno primjenom topline (primjerice pranjem rublja na višoj temperaturi) te upotrebom sredstava za dezinfekciju i antiseptika za ruke.

U mnogim ili većini slučajeva čišćenje, nakon kojeg slijedi ispiranje i sušenje, dostatno je za sprječavanje širenja infekcije. No postoje određene situacije u kojima će dezinfekcija morati uslijediti nakon čišćenja, primjerice upotrebom antiseptika za ruke kada  nemamo sapun i vodu ili kako bismo očistili površine koje se ne mogu učinkovito isprati.

Higijena ruku najvažnija je higijenska navika i središnji je dio higijenske navike u svih 9 opisanih rizičnih trenutaka.

Kako biste bili sigurni da su ruke higijenski čiste, temeljito ih trljajte sapunom i vodom, dobro isperite čistom tekućom vodom i posušite. Mokre ruke brže pokupe mikrobe nego suhe ruke. Koristite se antiseptikom za ruke ako tekuća voda i ručnik nisu dostupni.

Ciljna je higijena okvir održive higijene jer njome izbjegavate prekomjernu upotrebu proizvoda za čišćenje. Ona osigurava i opreznu upotrebu proizvoda za dezinfekciju kako biste izbjegli rizike povezane s razvojem otpornosti na antibiotike.

Pročitajte IFH‑ove dodatne informacije o ciljnoj higijeni.

Suautorica ovog članka je profesorica Sally Bloomfield, predsjednica i članica Znanstvenog savjetodavnog odbora IFH‑a i počasna profesorica Londonskoga fakulteta za higijenu i tropsku medicinu. Profesorica Bloomfield priznata je stručnjakinja za higijenu u domu, s više od 30 godina iskustva u istraživanju i obrazovanju u vezi s higijenom. 

Međunarodni znanstveni forum (IFH) osnovan je 1997. godine s ciljem razvoja i unaprjeđenja higijene u domu i svakodnevnim životnim okruženjima na osnovi pouzdanih znanstvenih načela.